vaznost i utemeljenost da`wetskog angazmana

Da’wa ima neprocjenjivu vrijednost u širenju i prezentiranju Allahove vjere, njen uticaj na društvo treba da bude izuzetno veliki kako bi se zaštitilo od uticaja ideološke i spoljne naravi. S pravom se može reci da je da’wa tvrdava koja brani Islam od neprijateljskog djelovanja koje je primjetno na svakom koraku.

Važnostima i vrijednostima da’ije možemo prici sa više aspekata:
1. Sa aspekta onoga u šta poziva.
On poziva Allahu, Njegovom zadovoljstvu i džennetu:
A ko govori ljepše od onoga koji poziva Allahu, koji dobra djela cini i koji govori:”Ja sam doista musliman.”

*”O narode moj, šta je ovo, ja vas pozivam da vas spasim, a vi mene pozivate u vatru: *pozivate me da ne vjerujem u Allaha i da prihvatim Njemu ravnim onoga o kome baš ništa ne znam, a ja vâs pozivam Silnome, Onome koji mnogo prašta.”

2. Sa aspekta njegovog zanimanja i angažovanja.
Angažman na da’wetskom planu je apsolutno jedan od najcasnijih angažmana, jer su to cinili Allahovi poslanici kao najcasniji i najugledniji predstavnici ljudskog roda:
O poslanicima koji su radosne vijesti i opomene donosili, da ljudi poslije poslanika ne bi nikakva opravdanja pred Allahom imali. A Allah je silan i mudar.

3. Sa aspekta nagrade.
Allah, dž.š., obecava da’ijama veliku nagradu. U hadisu, stoji: “Ko poziva na dobro, ima ngradu onih koji ga slijede, a da se njima ništa od toga ne umanji; a ko poziva u zabludu nosice grijehe onih koji ga slijede, a da se pri tome nikome od njih grijesi nece umanjiti.”
U drugom hadisu stoji:“Tako mi Allaha, da Allah preko tebe uputi jednog covjeka bolje ti je nego stado kamila”, a u drugoj predaji stoji: “...bolje ti je nego što Sunce obasja od istoka do zapada.”

Utemeljenost da´wetskog angažiranja u Kur´anu

Da’wetsko angažiranje se u Kur’anu nekada spominje eksplicite a nekada inplicite. U 108. ajetu sure Jusuf, Allah, dž.š., je eksplicite tretirao to pitanje, a Ibn Kesir u svom Tefsiru, tumaceci ovaj ajet, tvrdi da je poziv upucen ljudima i džinima, i da je to poziv u svjedocenje da nema drugog boga osima Allaha, i da je sljedbenik Poslanika, s.a.v.s., dužan to slijediti i širiti; a Alusi i Zamahšeri (veliki komentatori Kur’ana) u svojim tefsirima to potvrduju.

*I neka medu vama bude onih koji ce na dobro pozivati i tražiti da se cini dobro, a od zla odvracati,- oni ce što žele postici. *I ne budite kao oni koji su se razjedinili i u mišljenju podvojili kada su im vec jasni dokazi došli,- njih ceka patnja velika. *Na dan kada ce neka lica pobijeljeti, a neka pocrnjeti. Onima u kojih lica budu crna, reci ce se: ”Zašto ste, pošto ste vjernici bili, nevjernici postali? Pa iskusite patnju zato što niste vjerovali!” *A oni u kojih lica budu bijela, bice u Allahovoj milosti, u njoj ce vjecno ostati.

Islamski ucenjaci razilaze se o utemeljenosti da’we; da li je ona fard-i-’ajn svakom punoljetnom muslimanu, mušku ili žensku; ili je to fard-i-kifae.
U prvom gore spomenutom ajetu, jasno se nazire obligatnost da’wetskog angažmana za svakog sljedbenika Poslanika, s.a.v.s., i u tome se ulema slaže, dok oko druga dva spomenuta ajeta postoji razilaženje medu ulemom, od obaveznog angažiranja svakog pripadnika islama, do obaveznog angažiranja nekih pripadnika, kako bi sa drugih ta obaveza spala.
U svakom slucaju, sva ulema se slaže da je, na temelju Kur’ana, da’wa postala obaveza za svakog punoljetnog muslimana i muslimanku.
Prvi da’ija u Allahovu vjeru bio je Muhammed, s.a.v.s.:

*

O vjerovjesnice, Mi smo te poslali kao svjedoka i kao donosioca radosnih vijesti i kao poslanika koji opominje, * da - po Njegovom naredenju - pozivaš k Allahu, i kao svetiljku koja sija.

U Kur’anu se opetuje naredba Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., na planu da’wetskog angažiranja i ustrajnosti u tome:
Svakoj vjerskoj zajednici propisali smo vjerozakon prema kome je trebalo da se vlada, i ne dozvoli, nikako, da se s tobom o tome raspravlja. Ti pozivaj svome Gospodaru jer ti si, uistinu, na pravom putu.

I neka te oni nikako ne odvrate od Allahovih rijeci, kada ti se objave, i pozivaj Gospodaru svome i nikako ne budi od onih koji druge Njemu smatraju ravnim.
Poslanik, s.a.v.s., to je prakticirao bez prestanka sve dok mu nije došao melek smrti - melekul-mevt .

Svi Allahovi poslanici pozivali su u vjeru

Svi poslanici su dolazili svojim narodima, pozivajuci ih u vjeru u Allaha i obožavanje samo Njega, na nacin kako im je to propisano. To vidimo u primjeru, koji Allah u Kur’anu navodi, u vezi sa Nuh, a.s.:
Mi smo poslali Nuha narodu njegovu. ”O narode moj” , - govorio je on - “Allahu se klanjajte, vi dugog boga osim Njega nemate! Ja se doista plašim za vas patnje na Velikom danu.”

Hud, a.s.:
I Adu - brata njihova Huda. ”O narode moj” , - govorio je on -”Allahu se klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate, vi samo neistine iznosite.”

Salih, a.s.:
A Semudu - njihova brata Saliha. ”O narode moj” , govorio je on - ”Allahu se klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate! Evo vam znaka od Gospodara vašeg: ova Allahova kamila za vas je znak. Pustite je neka pase po Allahovoj zemlji i ne zlostavljajte je pa da vas patnja nesnosna stigne!”

Šu’ajb, a.s.:
A Medjenu - njegova brata Šu’ajba. ”O narode moj” , - govorio je on - ”Allahu se klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate! Dolazi vam jasan dokaz od Gospodara vašeg, zato pravo na litri i na kantaru mjerite i ljudima stvari njihove ne zakidajte, i red na Zemlji ne remetite kad je vec na njoj uspostavljen red. To je bolje za vas, ako vjerujete.”

Tako su svi poslanici, bez izuzetka, pozivali u monoteizam:
Mi smo svakom narodu poslanika poslali: ”Allahu se klanjajte, a kumira se klonite!” I bilo je medu njima onih kojima je Allah na pravi put ukazao, a i onih koji su zaslužili da ostanu u zabludi; zato putujte po svijetu da vidite kako su završili oni koji su poslanike u laž utjerivali.

Allah, dž.š., je pocastio ummet Njegova poslanika Muhammeda, s.a.v.s., da budu njegovi saucesnici u casnoj misiji, što se jasno primjecuje u sljedecem ajetu:
Vi ste narod najbolji od svih koji se ikada pojavio: trâžite da se cine dobra djela, a od nevaljalih odvracate, i u Allaha vjerujete. A kad bi sljedbenici Knjige ispravno vjerovali, bilo bi bolje za njih; ima ih i pravih vjernika, ali, vecinom su nevjernici.

Ovaj ajet sadrži dva znacenja:
1. Konstataciju Alejhisselamovom ummetu koji se nije do tada pojavio u ljudskome rodu.
2. Konstataciju da uzrok njihovog uzdizanja iznad drugih vjera leži u angažiranju na dobrim djelima, a odvracanju od negativnih. Allah, dž.š., je da’wu ucinio jednim od svojstava i karakteristika kojom opisuje vjernika, dok je licemjera opisao kao onoga koji odvodi od Njegova puta i vodi drugom.

Licemjeri i licemjerke slicni su jedni drugima: traže da se cine nevaljala djela, a odvracaju od dobrih, i ruke su im stisnute; zaboravljaju Allaha, pa je i On njih zaboravio. Licemjerima i licemjerkama i nevjernicima Allah prijeti džehennemskom vatrom, vjecno ce u njoj boraviti, dosta ce im ona biti! Allah ih je prokleo, i njih ceka patnja neprekidna.

A za vjernike Allah, dž.š., kaže:
A vjernici i vjernice su prijatelji jedni drugima: traže da se cine dobra djela, a od nevaljalih odvracaju, i molitvu obavljaju i zekat daju, i Allahu i Poslaniku Njegovu se pokoravaju. To su oni kojima ce se Allah sigurno smilovati. - Allah je doista silan i mudar.

Kurtubi, u svom Tefsiru, tumaceci ove ajete, kaže da je angažiranje na dobru i odvracanje od lošeg temeljna razlika izmedu vjernika i nevjernika.
Ovim se ajetima aludira da je upravo da’wetsko angažiranje najizrazitije svojstvo vjernika.
Zanimljivo je napomenuti da se naprijed citiranim ajetima opisuje ummet Poslanika, s.a.v.s., na isti nacin kako je opisan sam Poslanik, s.a.v.s.; to se vidi iz sljedeceg ajeta:
Onima koji ce slijediti Poslanika, vjerovjesnika, koji nece znati ni da cita ni da piše, kojeg oni kod sebe, u Tevratu i Indžilu, zapisana nalaze, koji ce od njih tražiti da cine dobra djela, a od odvratnih odvracati ih, koji ce im lijepa jela dozvoliti, a ružna im zabraniti, koji ce ih tereta i teškoca koje su oni imali osloboditi. Zato ce oni koji u njega budu vjerovali, koji ga budu podržavali i pomagali i svjetlo po njemu poslano slijedili - postici ono što budu željeli.

Ko je zadužen za da’wetsko angažiranje?

Pogrešno je mišljenje (shvatanje) da ovu misiju treba da ispunjavaju samo tzv. “vjerski ljudi”, tj. ulema. Medutim, to je obaveza svih muslimana, dok je posebna obaveza uleme da detalje i pojedinosti islamskih propisa još upotpuni i prezentira narodu.
Reci: ”Ovo je put moj, ja pozivam k Allahu, imajuci jasne dokaze, ja, i svaki onaj koji me slijedi, i neka je hvaljen Allah, ja Njemu nikoga ne smatram ravnim.”

U ovom ajetu se jasno odreduje ponašanje svakog vjernika. Ibn Kesir, u svome Tefsiru, tumaceci prethodni ajet, kaže; da je Allah naredio svome Poslaniku, s.a.v.s., da obavijesti ljude da je put da’wetskog angažiranja u ime Allaha, raspolažuci jasnim argumentima, njegov put, nacin i pravilo.
U hadisu koji prenosi Ibn Abbas, Poslanik, s.a.v.s., nareduje prisutnom da obavijesti odsutnog o onome što sazna; što najbolje potvrduje ovu obavezu.
Rad na da’wetskom planu može se podijeliti na individualni i kolektivni.

U ajetu:
I neka medu vama bude onih koji ce na dobro pozivati i tražiti da se cini dobro, a od zla odvracati,- oni ce šta žele postici.
propis se odnosi na one ljude koji ce se posebno predati tom poslu; kako istice Ibn Kesir, iako su svi dužni raditi koliko im njihove mogucnosti dozvoljavaju.
Posebna ekipa ljudi koji ce se spremati za takve poduhvate, svakako je ona grupa koja ce svakog momenta biti spremna napustiti svoje mjesto boravka i uputiti se u mjesta koja su potrebna takvog kadra, kao što je bio slucaj odlaska Mu’az ibn Džebela u Jemen, Mus’ab ibn Umejra u Medinu i drugih; kao i ona grupa da’ija koja ce svojim istraživackim i naucnim angažmanom prodrijeti u suštinu mnogih islamskih propisa, i na utemeljen nacin prezentirati islam i pozivaju u njega, a što nisu u mogucnosti uraditi šire muslimanske mase i svaki sljedbenik islama.

Neke nejasnoce u vezi sa da’wetskim angažmanom:

Neki su ajet:
I neka medu vama bude onih koji ce na dobro pozivati i tražiti da se cini dobro, a od zla odvracati,- oni ce šta žele postici.

shvatili da se odnosi samo na tzv. vjerske ljude. Medutim, tacno se razumije, iz komentara ovih kur’anskih rijeci, u tefsirima Rusija, Ibn Kesira i drugih; da je obaveza jedne grupe da se posebno zabavi ovim problemima, iako na svakom pojedincu ostaje obaveza da se, u granicama mogucnosti, da'wetski angažira.

Sejjid Qutb pod ovom grupom podrazumijeva vlast koja je dužna institucionalno omoguciti nesmetano sprovodenje da'we u svim segmentima ljudskoga društva. S druge strane, ove rijeci jasno se vežu za grupu koja ce biti upucena u metode da'wi, koja ce posjedovati odredeno znanje iz te oblast. Ukoliko niko ne ispuni ovaj zadatak - grijeh ce snositi svi clanovi umme.